Ponovo problemi u Intelu – odgoda za 7-nanometarske procesore

Tijekom jučer održanog financijskog izvješća za ulagače, osim rekordnih prodajnih rezultata Intel je javno razotkrio nove probleme s vlastitom tehnologijom proizvodnje čipova zbog čega će prvi 7-nanometarski procesori stići na tržište pola godine kasnije

Kao i svaka javna kompanija odnosno kompanija čije se dionice nalaze na burzi gdje ih može svatko kupiti i na taj način posjedovati udio kompanije, Intel nakon svakog kvartala poslovanja održava financijska izvješća. Preko njih dioničari kompanije, financijski analitičari i općenito javnost mogu dobiti precizne informacije o poslovanju kompanije, ali i ključnim strategijama, planovima i možebitnim problemima s kojima se kompanija suočava. U ovom posljednjem izvješću Intel je (ponovo) prezentirao izuzetne financijske rezultate, usprkos izazovima koje je sa sobom donijela pandemija korona virusa. Ukupni prihodi porasli su s 16,5 na 19,7 milijardi dolara (Q2 2019 vs. Q2 2020), a prihod s 4,2 na 5,1 milijardu dolara. Najviše je porastao prihod od prodaje serverskog hardvera te SSD-ova. Operativna marža po kojoj je inače Intel dosta poznat u industriji je pala i to s 59,8 na 53,3%. Dakle po čistim financijskim rezultatima moglo bi se reći da Intelovi dioničari nemaju nikakvog razloga za zabrinutost.

No, drugi dio izvješća, onaj koji se bavi dugoročnom strategijom i izazovima, baca veliku sjenu na ove financijske rezultate. Naime, tvrtka je u sklopu izvješća izjavila da su planovi za isporuku 7-nanometarskih procesora morali biti pomaknuti za šest mjeseci unaprijed, a da su yieldovi za 7-nanometarski proces (yield – iskoristivi dio čipova tijekom proizvodnje, izražen u postotcima) lošiji od očekivanja od odnosno da će trebati godinu dana više da ih se dovede na ranije planiranu razinu. Razlog za kašnjenje je defekt u proizvodnom procesu, a koji je identificiran i na čijem se ispravljanju intenzivno radi. Rezultat ovih problema je da će Intelovi 7-nanometarski procesori do korisnika stići najranije krajem 2022. godine.

Ako odjednom na ove vijesti imate déjà vu, niste usamljeni – Intelu se po svemu sudeći ponavlja katastrofalna situacija s 10-nanometarskim procesom čiji je razvoja trajao beskrajno (u kontekstu ove industrije) dugo i na kraju niti ne funkcionira kako treba odnosno trenutno nije iskoristiv za izradu čipova visokih performansi i potrošnje. Nema baš smisla ulaziti u to zašto se Intelu ovo događa, no činjenica je da kompanija, nekad iznimno poznata po agresivnoj kadenci inovacija u kontekstu proizvodnje čipova, nije u stanju pratiti ritam konkurencije i u krajnju liniju svoj vlastiti ritam kojeg su si sâmi zacrtali.  

Pred Bobom Swanom, aktualnim Intelovim CEO-om, prilično je turbulentno razdoblje
Pred Bobom Swanom, aktualnim Intelovim CEO-om, prilično je turbulentno razdoblje

Srećom, kompanija ima strategiju za prevladavanje ovih izazova i to, za Intel, prilično neortodoksnu. Intel će prema onome što govore njegovi čelnici u budućnosti imati mnogo pragmatičniji pristup proizvodnji i dizajnu svojih čipova – pristup u sklopu kojeg će se za proizvodnju svakog proizvoda u obzir uzimati kako interne proizvodne mogućnosti, tako i vanjska proizvodnja. Drugim riječima, Intel planira po potrebi proizvoditi vlastite čipove uz pomoć drugih tvrtki, baš kao što to AMD radi sa svim svojim čipovima. S obzirom na razinu tehnološkog razvoja, najizgledniji partner tu bi mogao biti tajvanski TSMC koji već ove godine planira isporučivati 5-nanometarske mobilne procesore.

Intel se također planira osloniti više na vlastite 10-nanometarske tvornice iz kojih će ove godine izlaziti mobilni procesori Tiger Lake (nasljednici Ice Lakea), dočim se u drugoj polovici sljedeće godine očekuje Alder Lake kao nasljednik Tiger Lakea, a koji bi napokon trebao dovesti 10-nanometarske Intelove čipove u stolna računala.

Ključnu ulogu u Intelovoj dugoročnoj strategiji odigrat će tehnologije EMIB i Foveros, a koje omogućavaju efikasnije kombiniranje različitih silicijskih pločica unutar jednog procesorskog pakiranja. Intel je nešto slično već izveo s procesorima Kaby Lake-G koji su uz Intelov 14-nanometarski CPU silicij imali 14-nanometarski Radeon Vega GPU proizveden u tvrtki GlobalFoundries, kao i pločicu Samsungove HBM memorije. Još moderniji pristup vidljiv je u novom procesoru Lakefield koji se oslanja na tehnologiju Foveros. Tu je 10-nanometarski računski dio silicija postavljen preko 22-nanometarskog čipseta. Doduše, ovakav pristup ima smisla samo za mobilna rješenja kod kojih nema velikog zagrijavanja odnosno gdje je prednost integracije na manju površinu veća od rashladnih izazova.

Usprkos ovom neortodoksnom planu za daljnji razvoj tehnologije odnosno isporuku novih čipova na bazi jednogodišnje kadence, pred Intelom su izuzetno izazovna vremena. Golema tehnološka i financijska poluga koju je tvrtka imala u obliku visoke integracije dizajna i proizvodnje čipova po svemu sudeći je značajno oslabljena i veliko je pitanje koliko će se Intel u budućnosti oslanjati na vlastite proizvodne resurse. Nije isključeno da će proizvodni dio kompanije biti izdvojen u posebnu firmu, kao što je to svojevremeno učinio IBM s vlastitim resursima za proizvodnju čipova. Istovremeno, Intelu za vrat dahće maleni AMD koji posljednjih  godina na polju razvoja i isporuke procesora ima praktički savršenu izvedbu, Apple je odlučio prijeći na vlastite procesore temeljene na arhitekturi ARM, a Nvidia se vrti oko tvrtke ARM-a kao mačak oko vruće kaše.