Od prašine i blata do cjepiva protiv stresa, anksioznosti i depresije

Škola, ljubav, posao, brak, obiteljski odnosi, djeca, rađanja, smrti, krediti, promašaji na kladionici… Čim postanemo svjesni ozbiljnosti življenja, sve do smrti kontinuirano proživljavamo stresove. No, što ako ne bi moralo biti tako? Što ako bismo u svakom trenutku mogli ostati hladnokrvni bez obzira na opterećujuće okolnosti, ako bismo mogli uvijek i zauvijek biti cool?

Od opterećenja na radnom mjestu, preko neprestanog izmicanja ciljeva kojima stremimo, pa sve do teških i traumatičnih prekida veza (intimnih ili internetskih, ovisno što koga više živcira), stres je stalni i sastavni dio naših života. I mada danas farmaceutska i psihijatrijska medicina nude mnoge terapijske mogućnosti koje mogu pomoći u kontroli razine stresa, sve je to ipak saniranje posljedica štete koja je već nastala.

Bolje spriječiti nego živce gnječiti

A ne bi li, umjesto da saniramo posljedice i liječimo rane na srcu i duši nakon što su uzrokovane stresom, bilo bolje stres spriječiti?  Zamislite kako bi bilo da postoji cjepivo koje će nam pružiti imunitet protiv stresa! No, izgleda da to uskoro nećete ni morati zamišljati, jer priča o anti-stresnom cjepivu možda nije tako nerealna i nedosežna kao što se čini.

Idealno uzevši, takvo bi nam cjepivo omogućilo da ne trpimo posljedice utjecaja stresnih situacija na naše zdravlje i psihu. To bi moglo omogućiti, štajaznam… recimo… da se vojnici s prvih crta borbene zone vrate u normalan život bez rizika od nastanka PTSD-a. Ili bi moglo spriječiti nastanak depresije kod ljudi koji ostanu bez posla… Ili onih koji su anksiozni ili depresivni zbog politike, kriminala, korupcije, nepravde… Sve odreda korisne stvari, i to u današnjim vremenima, na ovim zemljopisnim širinama.

Odakle uopće razmišljanje o cjepivu kao metodi prevencije stresa? Zar se cijepljenje inače ne koristi za prevenciju infekcija? Ono, znate, “…cijepljenje stimulira produkciju protutijela koje rezultiraju stvaranjem specifične imunosti od bolesti uzrokovane nekakvim virusom ili bakterijom…”

Pa kakve to veze ima sa stresom?  Još ćemo pomisliti da znanstvenici smatraju kako je stres uzrokovan bakterijskom infekcijom!

E, ako biste to pomislili, bili biste u pravu… i istovremeno posve u krivu. Jer, znanstvenici zaista smatraju da su za nastanak stresa krive bakterije, ali ne zbog toga što izazivaju infekcije, nego – zato što ih ne izazivaju.

Wait, what? Zvuči paradoksalno, zar ne? U redu, idemo to razjasniti polagano, ispočetka.

Bakterije iz prljavštine i prašine

Otisak dječjeg dlana na hranjivoj podlozi za uzgoj bakterija, nakon igre u dvorištu: svaka obojana mrljica na otisku je jedna kolonija bakterija ili kvasaca koji su se našli na djetetovom dlanu; nijedan od tih sojeva nije patogen, a većina je dapače korisna zdravlju
Otisak dječjeg dlana na hranjivoj podlozi za uzgoj bakterija, nakon igre u dvorištu: svaka obojana mrljica na otisku je jedna kolonija bakterija ili kvasaca koji su se našli na djetetovom dlanu; nijedan od tih sojeva nije patogen, a većina je dapače korisna zdravlju

Mnoge ranije epidemiološke i imunološke studije su pokazale da djeca koja odrastaju u kontaktu s domaćim životinjama i bakterijskom florom iz kućne prašine i prljavštine posjeduju imunološki sustav koji je manje osjetljiv na stres, odnosno imaju otporniju imunost od djece odrasle ‘pod staklenim zvonom’ s visokom razinom higijene, bez kontakta s bakterijama. Seoska i prigradska djeca koja ne odrastaju u kirurški sterilnim kućnim uvjetima odlikuju se i nižim rizikom od nastanka mentalnih bolesti od djece koja žive u relativno sterilnom gradskom okruženju.

Zaintrigirani tim činjenicama, istraživači su krenuli u potragu za razlogom takve razlike u imunološkim sustavima djece odrasle u ‘sterilnom’ i u ‘nesterilnom’ okružju. I tamo, u prljavštini kućnih podova i dvorišta, otkrili su bakteriju koja posjeduje potencijal da postane ‘sirovina’ za izradu cjepiva protiv stresa.

Istraživači sa Sveučilišta Colorado Boulder opazili su da, kada se iz Mycobacterium vaccae (ljudima bezopasne bakterije koja živi u kućnoj prašini i na tlu uz kuću), izolira 10 (z)-heksadecenoična masna kiselina i u pročišćenom stanju ubrizgava u miševe, ponašanje životinja se promijeni na način sličan djelovanju antidepresiva, te ima dugotrajno protuupalno djelovanje na mišji neurološki sustav, pa i mozak.

Hipokampus i hipoteze

Istraživači za sada još uvijek ne znaju točan biološki mehanizam kojim bakterije smanjuju neurološki stres i upalu kod pokusnih životinja, no već ranije je dokazano da prolongirani stres izaziva kronične upalne promjene u mozgu. Na tom temelju je postavljena hipoteza da protuupalni faktori iz bakterija mogu smanjiti ili posve otkloniti neurološku upalu i prekomjernu aktivnost imunoloških stanica u mozgu, a time i razinu stresa.

Higijenska hipoteza - izlaganje djeteta zdravim mikroorganizmima - ne znači doslovce pustiti djeci da se valjaju u blatu... Ali, otprilike tako nekako.
Higijenska hipoteza – izlaganje djeteta zdravim mikroorganizmima – ne znači doslovce pustiti djeci da se valjaju u blatu… Ali, otprilike tako nekako.

Ubrizgavanjem 10(z)-heksadecenoične kiseline u laboratorijske miševe, ta masna kiselina se u povećanoj mjeri nakupljala u dijelu mozga nazvanom hipokampus, kojemu je jedna od neuroloških funkcija kontrola raspoloženja poput anksioznosti i straha. Kad su nakon toga miševi bili izloženi povišenim razinama stresa, oni koji su prethodno ‘cijepljeni’ 10(z)-heksadecenoičnom kiselinom pokazivali su značajno nižu razinu stresa od miševa iz skupine koja nije prethodno primila ‘zaštitnu’ dozu.

Ovi rezultati su potpuno sukladni s dvije otprije poznate ideje i hipoteze: s „hipotezom starih prijatelja“ (koja pretpostavlja da je ljudski imunološki sustav ovisan o određenim mikrobima koji su se tijekom evolucije razvijali zajedno s ljudima), te s “higijenskom hipotezom“, koju je u još 1989. predložio britanski znanstvenik David Strachan, a u kojoj tvrdi kako moderni stil života sprečava izlaganje djece ‘zdravim’ mikroorganizmima, što rezultira oslabljenim imunološkim sustavom i većom učestalošću astme i alergija.

Imunostimulativna zamjena

Ukratko, osnovna je ideja da je u današnjem modernom, relativno sterilnom svijetu, našoj djeci onemogućen svakodnevni kontakt sa prljavštinom i prašinom u kojima žive bakterije koje ne štete zdravlju nego imaju evolucijsku ulogu jačanja imunološkog sustava. Odsustvo tih mikroorganizama uzrokuje slabljenje funkcionalnosti imunološkog sustava i povećava rizik od alergijskih i upalnih bolesti.

Sintetska, pročišćena 10(z)-heksadecenoična kiselina bi mogla poslužiti kao zamjena za taj imunostimulativni kontakt s bakterijama iz prljavštine, dakle kao svojevrsno cjepivo, farmakološki čisti pripravak koji potiče željeni imunološki odgovor bez potrebe za kontakt s pravom, živom bakterijom.

Ako se rezultati pokažu uspješnim u kliničkim ispitivanjima na ljudima, to bi moglo dovesti do stvaranja neke vrste ‘cjepiva protiv stresa’. Bude li uspješno, cjepivo se može primijeniti na osobama koje se često nalaze u situacijama snažne izloženosti visokim razinama stresa (poput policajaca, vatrogasaca ili osoblja hitne pomoći), što bi moglo pomoći u sprječavanju razvoja sindroma posttraumatskog stresa (PTSD).

Korisnost stresa

S druge strane, čak i u slučaju uspješnih rezultata primjene antistresnog cjepiva, ostaje pitanje kakve potencijalne dugoročne učinke na mozak i ponašanje ljudi može imati dugotrajni izostanak normalne reakcije na stres. Jer stres nije samo štetan, već ima i svoju pozitivnu, evolucijski važnu ulogu u našem preživljavanju kao pojedinaca i kao vrste. Koliko god je dugotrajna izloženost stresu nezdrava, s druge strane je akutni stres važan: kada smo u životno opasnoj situaciji, ne želimo se osjećati sretno, mirno i opušteno, nego nam je tada potreban inicijalni ‘eksplozivni’ odgovor mozga i živaca, naših refleksa, osjetila, mišićnog i cirkulacijskog sustava, srca, pluća… A to nam može pružiti samo zdrav, snažan i kvalitetan akutni stres.

Dok nas muče te evolucijske i etičke dileme, trebamo se tješiti činjenicom da je do upotrebljivog antistresnog cjepiva još dug put. Stručnjaci procjenjuju da će proći još 10 do 15 godina prije nego što takav oblik prevencije stresa bude dostupan za kliničku upotrebu na ljudima.

Igor „Doc“ Berecki je pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.