Doom Patrol: druga sezona

Doom Patrol (2019-) je serija u produkciji DC Comicsa, a njen je tvorac Jeremy Carver (Frequency, Being Human). Zasad je dostupno osam od ukupno devet epizoda druge sezone, s tim da su prve tri epizode istovremeno izašle 25. srpnja na DC Universe i HBO Max streaming servisima.

O prvoj smo sezoni već pisali kao o sezoni u kojoj pratimo grupu čudaka koja nije kvalificirana da budu superheroji. Iako su im nesreće dale supermoći, one su ih ostavile unakaženima i nestabilnima. Unatoč tome što svijet ne želi imati posla s njima, oni se nađu u situaciji u kojoj ga moraju spašavati. Prva je sezona bila ludorija usred koje smo brzo shvatili da nas nije ni briga za kraj, koliko za svaku minutu tog čudnog putovanja. Osobnu privrženost Doom Patrolu najbolje dočarava to što sam u prvoj sezoni uživao i više nego u drugoj seriji sa supermoćima koja je izašla u istom razdoblju – The Boys (2019-).

Jane i Larry
Jane i Larry

Tu grupu čudaka sa supermoćima čine Cliff Steele (Brendan Fraser) kao mozak u tijelu robota, Jane (Diane Guerrero) koja mijenja izgled i ponašanje ovisno o tome koja od njenih mnogobrojnih osobnosti izađe na površinu, Larry Trainor (Matthew Zuk) koji je zamotan u zavoje koji blokiraju radijaciju kojom zrači vanzemaljski entitet u njegovom tijelu, Rita Farr (April Bowlby) s elastičnim tijelom, te Cyborg (Joivan Wade) čije ime već sugerira da je najuobičajeniji tip superheroja u grupi. Glava kuće je Niles Caulder (Timothy Dalton) koji im pruža utočište od svijeta, ali i od samih sebe.

Za razliku od prve sezone u kojoj su se kroz razne situacije i izazove suočavali s izgledom i funkcionalnošću svojih tijela, u drugoj sezoni prolaze kroz karakterna previranja paralelno s pokušajima da nakon nekoliko desetljeća razriješe odnose sa svojim obiteljima koje ni ne znaju da su živi. Cliff nastoji doći do svoje kćeri, a Larry do svog sina. S druge strane, Rita se nosi s kompleksima vezanima uz njenu majku, dok se Jane nosi s traumama vezanim uz njenog oca.

Obiteljska je tematika već isprobana u prvoj sezoni u kojoj je Cyborg bio taj koji se sukobljavao sa svojim ocem. No priče ostalih članova u drugoj sezoni ne uspijevaju iznenaditi kao njegova. Brojnost, uobičajenost i sumornost njihovih priča – uz iznimku Cliffa koji ozbiljnost razbija konstantnim prostačenjem – dovodi do gubitka interesa. (Ne)zanimljivosti druge sezone ne ide u prilog ni to što druga sezona – u usporedbi s upečatljivim zlikovcem prve sezone, Mr. Nobodyjem – ima tek par sporednih ‘negativaca’.

Dorothy
Dorothy

Prva sezona je oduševila neprestanom i apsurdnom čudnovatošću, a ne mogu ne spomenuti i epizodu koja je probudila bolno draga sjećanja na notorni Endless Eight arc kultnog animea The Melancholy of Haruhi Suzumiya (2009); arc koji se sastoji od osam istih epizoda sa sitnim varijacijama. Tih gotovo tri sata jednog te istog je za cilj imalo postići doživljaj malog dijela umora kojeg je unutar serijala doživjela Yuki Nagato kao jedina koja je zadržala sjećanja i u potpunosti doživjela 15,532 ponavljanja istog dvotjednog razdoblja iliti približno 595 godina jednoličnosti.

Druga sezona na žalost ne uspijeva ni izjednačiti posebnost i dojam koji je ostavila prva. Osim sporednih negativaca i Nilesove kćeri Dorothy (Abigail Shapiro), koja je u središtu priče, druga sezona Doom Patrola ne obiluje čudnovatim novitetima u mjeri koja je bila za očekivati nakon prve sezone. Ne pomaže ni to što Dorothy nije lik kojeg imamo želju gledati, bilo to zbog glume i priče ili već zbog odbojnog dizajna. Pretposljednja epizoda druge sezone zasad drži otvorene i ne pretjerano napete krajeve za svakog lika ponaosob. Posljednja epizoda izlazi 6. kolovoza, a kako stvari stoje nećete požaliti ako gledanje odgodite sve do izlaska treće sezone koja u ovom trenutku još nije najavljena.

[embedded content]

Anketa Glasanje do 9.8.2020. Glasanje zatvoreno